Život u tuđoj koži



Goran Savić, Naši pametniji od lekara na VMA: otpusna lista

Čoveka kome je izgorelo pedeset odsto kože komisija neće da uputi na banjsko lečenje pod izgovorom da Bujanovačka Banja nije adresa za njegove opekotine. Tako ispada da su ovdašnji „stručnjaci“ otkrili nešto što je promaklo profesorima na VMA



 

Goran SavićGoran Savić (45), najamni građevinski radnik iz sela Balinovac kraj Vranja, nastavlja svoju životnu golgotu prepunu bola, patnje i razočarenja. Igrom sudbine, čisteći motornom testerom šipražje na livadi kraj kuće, zapalio se od benzina koji je iscureo iz mašine, i nakon mukotrpnog, neizvesnog lečenja, od 8. febrara do 20. aprila, na Klinici za opekotine i plastičnu hirurgiju VMA u Beogradu i pet operacija, stigao kući sa uputstvima za za dalji tok rehabilitacije i oporavka.

PLATI SAM

 O ovom slučaju već smo pisali jer je Goranu kožu donirao njegov komšija Ivica Djorđević.

– U otpusnoj listi koju su potpisali  načelnik odseka, dr Goran Šijan i načelnik Odelenja za opekotine dr Boban Djorđević između ostalog, po izričitoj preporuci fizijatra sa VMA, stoji obavezan odlazak u Bujanovačku Banju na rehabilitaciju u trajanju od 30 dana. Od kraja aprila do dana današnjeg „ratujem“ sa lekarskom komisijom u Vranju, pet puta sam podnosio zahtev za Banju i pet puta su me odbili – priča Goran i nastavlja:

– Obraloženje je da Bujanovačka Banja ne leči kožna oboljenja, pa sam bio tamo da pitam doktore i saznam da li je fizijatar sa VMA pogrešio. Doktori iz Banje su mi rekli da sam dobrodošao, pa je počelo da mi svašta pada na pamet, kao neki mi kažu bez novčanog „podmazivanja“ nećeš otići, da Banju dobijaju zdravi, a ne bolesni i tako redom. Prosto, da ne poveruješ. „Odakle, bre, ljudi, siromah sam, troje dece imam, ženu koja ne radi, majku. Živimo od danas za sutra, ranije sam nadničio po Beogradu, sada sam pola čovek“, krstim se. Zamislite, rehabilitacija u Banji o sopstvenom trošku koštala bi me oko 100.000 dinara za mesec dana. Da se krstiš sa obe ruke i da plačeš nad sudbinom države, pa tek svoje. 

Radio je u sezoni kao građevinski radnik u Beogradu i izdržavao porodicu. Ćerka Jelena (20) se u međuvremenu udala, a sa njim su sinovi Dalibor (18) i Miloš (16), supruga Zlata (45) i majka Dušanka (71).

Naši pametniji od lekara na VMA: otpusna lista– Zimi sam kući, čistim livade, okrojim voćke. Tog, 8. februara izašao sam da motornom testerom očistim šipražje na livadi. Za nesreću, gorivo je kapalo iz rezervoara i padalo na svećicu, što je izavalo vatru i zapalilo mi odeću sa strane. Primetio sam tek kada me je opeklo i kao munja ošinulo u mozak. Video sam da ću biti živa buktinja – seća se Goran.

Nekako je skinuo odeću ali vatra je zahvatila kožu i meso. Onako go otrčao je do kuće gde je pao u nesvest i uz pomoć porodice i komšija hitno prebačen u vranjsku bolnicu, na odelenju Hitne pomoći.

– Sa Hitne, prebacili su me odmah na Hirurško. Bolovi nesnosni, tražim da me šalju dalje za Niš, a jedan od doktora mi kaže: „Opustite se, za vas imamo posebnu sobu“. „Lele, majke“ – pomislih – „ovaj me sprema za kapelu, čeka da umrem“. Prikukam, i tek posle tri sata čekanja i jauka oteraše me za Niš, u Klinički centar na odelenje za plastičnu hirurgiju. Držali su me  kratko, videli su da mi život visi o okoncu i prosledili me na VMA, 10. februara. E, tamo se zna šta je bolnica, ko je doktor, ko medicinska sestra. Sve pod konac. Nema kao u Vranju, doktori sa izgužvanim mantilima, pantalonama tri-četvrt, bez klompi, u patikama ili cipelama – priča Goran.

Zaradio je opekotine drugog i trećeg stepena, sa oštećenjem kože od 48 odsto. Uslediće pet operacija, jedna odmah po prijemu, a ostale u razmacima. Poslednja, 7. aprila. Stigao je i Ivica Djorđević, najamni radnik i drug Goranov iz susednog sela Klašnice i donirao kožu.

– Dobri ljudi i dobri doktori spasiše mi život. Meso je na rukama i nogama otpadalo, kože nije bilo, rupe su se videle, osećao se garež i opor miris zapaljenog ljudskog mesa. Koje sam bolove pretrpeo to samo moja duša zna i ne dao Bog nikome. Koliko puta mi je došlo da dignem ruku na sebe i prekratim muke, ali čim se setim na decu i porodicu odustanem – ističe Goran.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar